You Got to Lose to Know How to Win

Welcome

12.06.2017.

People always leave (OTH)

Jednom davno, dobro, ne tako davno, poznavala sam nekoga. Toliko sam bila zaljubljena, da od sjaja u svojim očima ja nisam vidjela. Taj sjaj bio je poseban i prepoznatljiv svima oko mene.

Najtužnije, u ovoj priči o ljubavi, je što je on osjećao isto. Ili je barem tako tvrdio.

Na početku, sve je bilo lako. Trebali smo se samo smijati zajedno istim stvarima, što smo i radili, a potom je ljubav uzela stvar u svoje ruke i učinila ostalo. Nikad nisam osjećala toliku povezanost s nekim, na toliko nivoa. Govorio je kako sam ja stvorena za njega. I ja sam mislila potpuno istu stvar. Bio je ostvarenje svih mojih snova o osobi s kojom bih bila spremna provesti život. Nisam djevojka kojoj je brak cilj u životu, brak ili ništa. Ne. Ali, on je možda prva osoba s kojom se, čak i brak doimao potpuno normalnim. Bili smo tako sigurni u svoje osjećaje.

Nikada ne postoji konkretan razlog koji rastavi dvoje ljudi. Nakon nekog vremena, prestaneš tražiti odgovore i razloge. Sada znam bolje, da ljubav nije garancija da će dvoje ljudi biti zajedno do kraja života, bez obzira na osjećaje i bez obzira na povezanost.

Morate napraviti korak unazad, ponekad, i situaciju pogledati sa, takoreći, filozofskog aspekta. Sve što znam jeste da me ljubav prema njemu naučila nekoliko stvari o meni i razvila moje poglede na svijet oko mene. Ako je isto ova ljubav uradila i za njega, onda nije bila uzalud.

Znam i da me ta ljubav naučila kako me neko treba voljeti, poštovati, smijati se sa mnom, plakati sa mnom kad je to potrebno. Znam i da, uglavnom, ne provedeš život sa ljubavi svog života. Najvažnije je pomiriti se s tom činjenicom i sa samim sobom. Naučiti kontrolisati svoje emocije i biti bolji čovjek.

U svakom slučaju, Đole to dobro kaže: "Što god ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje."

06.06.2017.

Kako voljeti nekoga ko je potpuno slomljen?

Pročitala sam jednom da su stari Egipćani imali preko 50 riječi za pijesak, a Eskimi i preko 100 za snijeg. Voljela bih smisliti hiljadu riječi za ljubav, ali sve što mi pada na pamet, barem trenutno, je ono što osjećam kad sam kraj tebe.

A za to riječi ne postoje.

Međutim, kako voljeti nekoga koga je život slomio? Koga je ljubav iscrpila? Nekoga ko se ljubavi boji?

Jako teško, istovremeno i jako nježno. Najnježnije što možeš, kao da u rukama držiš bebu rođenu prije 2 minuta.

Kažu ovako: "Nježno, dotaknite napukle djeliće duše i pronađete slomljene dijelove,(uvijek ih je više, jako rijetko se desi da ima samo jedan puknuti dio). Zatim ih volite iz dubite svoje duše, najjače što možete sve dok napukla mjesta na duši ne zacijele, i postanu blijedi ožiljci kojih se povrijeđena osoba više i ne sjeća."

Dakle, ljubav liječi sve, ali uz ljubav ide i puno truda, strpljenja, odricanja...
Nekada morate i odustati od ljubavi, ljubavi svog života, jer pored svog savršenstva koje vam pružaju zajednički trenuci, život nije na vašoj strani.

Prihvatite sudbinu i bolnim, teškim, ali hrabrim korakom krenete dalje.

Sve je ovo lako u teoriji, sprovesti u djelo mnogo teže, ali neizbježno.

24.04.2017.

Sve će biti u redu na kraju. Ako nije u redu, onda još nije kraj

U životu nam se dese stvari koje ne biramo, poput recimo bolesti.
Samo u tim situacijama možete spoznati pravu snagu koju posjedujete u sebi, jer nemate drugog izbora nego biti snažni i boriti se.

Tri i po godine borila sam se lavovski za svoj život. Imam osjećaj da sam, pored teške zdravstvene situacije, tada bila najsretnija. Kako, zašto? Jer sam spoznala šta je u životu zaista bitno, jer sam uživala u svakom dahu, u svakom danu, u svakom jutru kada otvorim oči jer sam živa, jer mogu uživati sa dragim osobama.

Niko, osim najbližeg kruga porodice i prijatelja, nije mi vjerovao da sam teško bolesna, jer sam se tako dobro nosila s tim problemom, jer se nisam predala niti u jednom, jedinom trenutku. Nisam pustila niti jednu suzu, nikada nisam rekla da se loše osjećam, iako je bilo trenutaka kada sam poželjela da me nema koliko je teško bilo, fizički teško. Prošle su dvije godine od mog izliječenja, od mog novog rođenja. Prošle su tako brzo da mi se čini kao da su prošla dva mjeseca. Uživala sam u svakom trenutku i svakom danu, jer sam nastavila živjeti od trenutka kad se moj život zaledio davne 2011. godine.

Najljepše godine života, kad su svi moji vršnjaci uživali u onim tinejdžerskim besmislicama, meni su prošle u bolničkim krevetima, gledajući ljude koji umiru, pitajući se jesam li ja sljedeća. Ne mogu reći da nisam bila ljubomorna, da se nisam pitala zašto baš ja, ali prihvatila sam to na najbolji mogući način i pokušala živjeti život onoliko koliko mi je to bolest dozvoljavala.  Nekada, kada pomislim na te dane, pitam se kako je moguće da sam to preživjela na način na koji jesam i odakle mi ta hrabrost i snaga.

Međutim, u posljednjem periodu imam osjećaj kao da ću nešto propustiti. Želim biti u svakom trenutku, na svim mogućim mjestima, sa svim meni najdražim ljudima, da ne bih nešto propustila, da ne uskratim sebi trenutak koji mogu provesti s njima. Shvatam da niko ne može razumjeti tu moju potrebu, barem ne neko ko nije hodao po konopcu iznad duboke provalije s kojeg može pasti u ponor u svakom momentu. Mislim da sva snaga i hrabrost koju sam imala u najtežim trenucima, sada prelazi u nemoć i strah. A sa tim, ne znam da se borim.

Iako mi nije falilo ljubavi u životu, bez obzira na nedostatak ključnih ljudi za mentalni i emotivni razvoj svakog, prvenstveno djeteta, a zatim i čovjeka, ostala sam u duši mala djevojčica željna ljubavi, nježnosti i pažnje. Iz tog razloga brzo se i vežem za ljude koji pokažu bilo kakvu vrstu naklonosti prema meni i bude mi jako teško kada iz nekog razloga napuste moj život.

Osjećam kao da imam rok trajanja i da moram požuriti u životu da ostvarim ono o čemu svaka žena sanja. Prvenstveno da bude uspješna, a zatim i da osnuje porodicu i ima svoje malo carstvo. Polako oko mene moje prijateljice i kolegice to ostvaruju, a one koje još nisu imaju vremena, jer moja bolest može se vratiti u svakom trenutku. A šta ako do tad ne postignem ono čemu težim? Hoću li opet ostati zaleđena u vremenu i prostoru ili ću jednostavno nestati?

Ne znam se boriti sa ovom vrstom straha koji trenutno osjećam, jer nisam navikla da je strah moj saputnik.

Ipak, negdje ispod tog straha, krije se nada da će sve na kraju biti u redu, jer ako nije u redu onda još nije kraj, zar ne ?
Barem tako kažu.

MP

18.04.2017.

A kapi kiše kao biseri...

 Kiša pada, tiha muzika dopire iz zvučnika moga automobila. Ali, kapi kiše su glasnije.

Slušam ih kako kuckaju, jedna po jedna, i kako klize niz staklo, ganjajući jedna drugu, kao da se trude da se ne izgube.

Osjećam prazninu, ogromnu, glasno vrištanje iz dubine duše...kapi kiše postaju sve glasnije i taj zvuk nosi me daleko. Gubim se negdje u svojoj mašti i zamišljam. Zamišljam ono što želim.

Želim, a nemam. Međutim, tamo negdje daleko sve je moguće.

Smijemo se, volimo, uživamo, okupani suncem, ležeći jedno pored drugog uz zvuk morskih valova. Grlimo se i ljubimo. To je, ako niste znali, onaj zagrljaj o kakvom ste sanjali čitav život. Onaj zagrljaj u koji se savršeno uklapate.
Zajedno smo.
I sve je uredu po prvi put u životu.

A onda me zvuk motora auta parkiranog do mog vraća u stvarnost i ponovno osjetim prazninu, bol, težinu...nedostajanje.
Ko zna zašto je tako bolje. Vjerujem da za sve postoji razlog. 

Potrebno je samo sačuvati one najljepše uspomene i trenutke, koje uvijek izmame osmijeh na lice kada ih se sjetim. Ljubav, toplinu i pun kofer emocija. A, upravo taj kofer, spremit ćemo negdje ispod kreveta.

My missing piece of puzzle is still missing. I know where it is, but I still can't reach it. Maybe, I'm not able to do it at the moment. Maybe it'll last forever.

Either way, that's how it's supposed to be.

And, I'll live with it.

MP

11.04.2017.

It's All Yours Babe

Tako, iznenada, u naš život uđu osobe koje postanu naša inspiracija, ljubav, sreća, ponos, duga...
Najšarenija duga, intenzivnijih boja nego ijedna duga koju ste ikada vidjeli.

Radujete se trenutku kada ćete vidjeti tu osobu jer stvara leptiriće u vašem stomaku, one dječije. Izmami osmijeh na vaše lice i iz dubine duše izvuku osjećaje za koje niste ni znali da postoje.

Nekada takve ljubavi nisu moguće...iz milion razloga.
One postoje. Ljubav između dvoje ljudi ne nestaje. Transformiše se, jača iz dana u dan, gori. Isto tako, kida na komade, lomi, boli i izgori.
Ali, i dalje postoji. Tu je negdje u zraku, osjeti se u pogledu jedne osobe prema drugoj, slučajnom ili namjernom.
Ne želite nekome reći da ide od vas, jer je taj neko onaj dio slagalice koji je uvijek nedostajao.

Ipak, slagalica nekada mora ostati nedovršena.

MP

09.04.2017.

Heroj i borac nalazi se u svima nama

Jeste li ikada trčali?

Sigurno jeste, barem kad ste bili djeca, pa ste se takmičili ko će biti brži.

Ja sam se jednom takmičila, a moj partner zvao se Život. Bili smo odličan tim, spreman na sve, a naš ljuti protivnik bila je Smrt.

Naša utrka trajala je 3,5 godine. Život i ja smo uglavnom bili u prednosti, ali pred sami kraj utrke,  posljednjih par metara, Smrt je počela da nas stiže. U jednom trenutku, bila je u istoj ravni sa nama.

Tamo negdje pred samim ciljem, rekla sam Životu da odustajem, da sam preumorna i da ne mogu više. Tipična karakteristika kukavica.
Život me je povukao za ruku, pogledao me očima u kojima sam vidjela mnogo ljubavi, hrabrosti, podršku, osmijehe, zagrljaje, dugu i drage ljude. Rekao je: "Sada si ti na redu."

I nisam ga iznevjerila! Krenula sam hrabro u tu bitku za prvo mjesto. Trčala sam koliko me noge nose i kroz cilj prošla samo nekoliko sekundi prije Smrti.

Ipak, to je moja najveća pobjeda i pobjeda na koju ću biti ponosna do kraja svog života.

Tog 09.aprila 2015. godine ponovno sam se rodila, i zato ću ovaj dan zauvijek slaviti kao svoj drugi rođendan.

Upravo na današnji dan, simbolično, barem za mene, ponovno počinjem pisati.

MP



You Got to Lose to Know How to Win
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Moji linkovi

MOJI FAVORITI
burek
Hikaje- mudrosti
Leteci Holandjanin
blob
Zauvijek Tose Proeski....
FC BAYERN MÜNCHEN - BAVARCI
BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
Soba s pogledom
Slike pogrešnih trenutaka.
Wishful thinking. Mindless dreaming.
Čuješ tišinu? Prolazi vrijeme.
SVASTA NESTA
☁Violet Hill☁
LIPO LI JE LIPO LI JE
Dunyaluk
Ne volim januar.
Mozda ne razumijes, ali volim te.
Samo napravi distancu!
•Kiss me quick,but make it least ♥
Arsenal Balkan
-
TIPOVI
٠•●ღ the way to love? ღ●•٠
NotHiNg ElSe MaTtErS
zajebancije
BLOG IBRAHIMA SPAHIĆA
KRALJEVSKI KLUB REAL MADRID
Juventus F.C.
....
Dobro Došli na Blog IIIa razreda Ekonomske škole
*** Leptirov let ***
Sweet girl
A Moment In Time
Como ama una mujer
Predsjednikov blog
♥ღ....♥ღ
SJEĆANJA BEZ REDA +13 - HARDIN HORION
samo ljubav pobjeduje ali ljubavi nema
WWW.VIRFOO.COM
**Hvala ti sto jos si tu**
Temporary Insanity
...girls just wanna have fun =)...
'Cause you're my life...
˙·٠•● +PeOpLe AlWaYs LeAvE+ ●•٠·˙
...JoJo nesto o meni...
I love u . . . Maybe a little Too much.. * * *
l* He DieD FoR mE,I LivE FoR Him *l
♥ My dreams are coming true♥
♥♥♥xX Teen girl Xx♥♥♥
Legends
više...

BROJAČ POSJETA
1043

Powered by Blogger.ba